U ponedjeljak, 19. studenog 2018. g. u 18:30 sati organizirali smo Poetsko veče domoljubne lirike „Stoji grad!“. Osim u Vukovarskoj ulici dan ranije, upalili smo i jedno malo svjetlo u svojoj Školi iskazujući najdublju sućut i  poštovanje prema svim nevino poginulim Hrvatima, a osobito Vukovarcima koji su u temelje suvremene Republike Hrvatske utkali ono najvrjednije što su imali: svoju mladost, nadanja, hrabrost i u konačnici, svoje živote.

            Kako kazaše učenici da su „naše pjesme borbe naše“, one su jasan i nedvosmislen pokazatelj da mladost i budućnost naše Domovine itekako zna i razumije što se to događalo u našoj Hrvatskoj tih nesretnih ranih devedesetih…

            Ovo tematsko veče posebno je  i zato jer je želja i ideja samih učenika koji su htjeli iskazati osobito divljenje Gradu Heroju i ponos što ga mogu zvati svojim!

            Dvadeset i petero učenika, u prekrasnom ozračju, toplom i pozitivnom, krasnoslovilo je svoje i stihove bivših učenika naše Škole. Pridružili smo se ostatku Domovine koji na osobit način promišlja žrtve Domovinskog rata, s uspomenom na njih živi i odrasta i nepodijeljena srca zahvaljuje na izborenoj slobodi! 

            Zemlja koja ima ovakvu djecu, ima budućnost. Laura, Nina, Ana, Dora, Marija Klara, Petra, Larissa, Karmel, Karmen Martina, Majo, Nina, Hana, Petra, Ema, Tonći, Marina, Hana, Dea, Leona, Lana, Ana, Zorana, Rita, Nikolina i  Damjane – naš ste ponos!

            „U plamenu svijeće sjećanje se budi                                             

             Na jednu jesen, sivu, tužnu...                                                                                                                          

             Na prekinuti dječji smijeh,    

             Nedosanjane snove i sudbinu t­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­užnu.“    ----------

----------„Iz dana u dan razara se grad.

            Ljudi ginu.

            Hrabri branitelji ne odustaju.

            Brane životima svoj Vukovar.

            Trpinjska cesta groblje je tenkova.

            Dunav plače krvavim suzama.

            Tiho sniva Ovčara

             Čuvajući u krilu svoje junake.

             Vukovar je pao te nesretne devedesetiprve…“

                                                                                        ----------                                                                                

             „Gdje je Vukovar?

              Tamo gdje Dunavske vode plave

               Dotiču zlatne nizine;

              Tamo gdje Sunce kada izađe

               Mojoj Domovini prvo priđe,

              Tamo na plodnoj njivi

              Gdje vrijedan čovjek živi…

              E, tu ćeš, putniče, naći grad!

              Grad koji ranjen stoji,

              Grad koji svoje mrtve broji,

              Grad koji su s mržnjom srušili,

              Grad koji su palili…

              Zato stani, putniče!

              Nemoj samo proći,

              Osjeti taj pobjede žar.

              Ja ću ti tajnu reći:

              Našao si grad Vukovar!“

Svim žrtvama Domovinskog rata podari, Gospodine, vječni mir i svjetlo!

                                                                                        Ivona Hrvatica Perković, prof.