Dana 10. svibnja 2015. učenici sedmih razreda OŠ Plokite uputili su se na dugu vožnju u posjet dalekoj Slavoniji.
Prvo odredište bilo je Lonjsko polje gdje smo mogli uživati u pogledu na tajanstvene ptice – rode, zatim smo otišli u Đakovo gdje smo posjetili veličanstvenu katedralu izgrađenu davne 1866.g. te uvečer sretno stigli u naše odredište Vinkovce, gdje smo imali odličan smještaj i hranu.

Sljedećeg dana, ranog jutra krenuli smo u Osijek, u posjet Katedrali sv. Petra i Pavla, razgledavanju grada, zatim nastavili smo putovanje prema seoskom gospodarstvu Orlov put, gdje smo gdje smo uz razgledavanje mogli uživati u vožnji kolima koja su vukla dva konja lipicarskog podrijetla. Nastavili smo obilaziti Baranju te smo išli u posjet Kopačkom ritu, jednom od najvećih močvara u Europi i uživali u razgledavanju s brodom.

Treći dan, anko  doručka posjetili smo Vukovar. Tamo smo obišli memorijalno groblje i Ovčaru- nekoć logor, a danas memorijalni centar palima u Domovinskom ratu, zatim smo otišli u Vučedol – grad poznat po „Vučedolskoj golubici'' te smo otišli u Memorijalni muzej Domovinskog rata. Na kraju dana posjetili smo najistočniji grad Ilok i posjetili smo znamenite Iločke podrume.

Četvrtog dana, nakon doručka otišli smo u Markovac Nasiški u obilazak privatnog zoološkog vrta obitelji Bizik, zatim naše posljednje stajalište grad Ogulin gdje smo posjetili Ivaninu kuću bajki, multimedijski centar poznate hrvatske književnice Ivane Brlić-Mažuranić, gdje smo uživali u čarobnom svijetu bajki. Naše putovanje polako se bliži kraju, no znamo da sve što je lijepo kratko traje. Svima nam je teško priznati , ali ipak jednom kad vidite Slavoniju, njene beskonačne ravnice, posjetite Vukovar, grad u koji odiše prošlosću, koji se zauvijek uvezao u naša sjećanja jednostavno poželite se vratiti i sve to ponoviti, ali tko zna možda nas put ponovno tamo odvede.

Ranog jutra krenuli smo na daleki put, dug i vesel, srećom obasut.
Posjetili smo tamo slavne gradove Osijek, Đakovo,  Ilok, Vinkovce …
I najslavniji među njima Vukovar je bio, iz njega otići nitko nije htio.
Vodotoranj, Ovčara, bolnica i memorijalni centar iz našeg sjećanja nikad neće odnijeti vjetar.
I sada kad se sjetim obuzme me tuga, kad o tome razmišljam sa dalekog juga.
Prekrasnim Dunavom plovili smo brodom, prekriveni sjajom, nebeskim svodom.
Naše putovanje polako se kraju bliži, a mi smo sve više postajali bliži.
Svima nam je teško došao taj kraj, jer sve je to bilo kao malen raj.
Tople pozdrave slali smo u Slavoniju, ali ipak se najljepše vratiti u našu Dalmaciju.

Leonarda ČUBELIĆ, 7.c